Šuma ne postoji

Kategorija:

620a-Meditacija-Suma-ne-postojiŠuma ne postoji – šuma je samo reč. To što postoji je drveće. Drveće, drveće i samo drveće – ono postoji; i ako počneš da tražiš šumu a zanemariš drveće, nećeš nikada naći šumu. Možda zato tako puno ljudi traži Boga a nikada ga ne nađe – oni traže apstrakciju. Bog je kao šuma: naći ćeš drveće, stenu, muškarca, ženu, psa, zmiju, zvezdu – te ćeš stvari naći ali nigde nećeš naći Boga. Bog je ime za ukupnost. On postoji u tim posebnostima; on nema nigde neko drugo postojanje. On postoji u zmiji kao zmija, on postoji u drvetu kao drvo, postoji u stenu kao stena – on postoji u čoveku kao čovek.

Pronađi pojedinačno i zaboravi opšte. U tome je razlika između prave i lažne religije. Lažna religija je posvećena apstrakciji, prava religija je posvećena pojedinačnosti. Voli čoveka, voli ženu, voli dete, voli životinju, voli drvo, voli zvezde…. Ne pitaj za Boga, i naći ćeš Boga.

Voleći ženu, voleći životinju, voleći drvo, malo po malo postaćeš svesan/a da drvo nije samo drvo. Drvo daleko prekoračuje samo drvo, ono je prekoračujuće. Voleći ženu/muškarca, znaćeš da on/a nije samo telo, nije samo um, nešto MNOGO ONOSTRANIJE se krije iza. Žena/muškarac postaje prozor – prozor u Boga. Tvoje sopstveno dete postaje prozor u Boga.

Voli pojedinačno, konkretno, stvarno i možeš videti kakva su zlodela ljudi učinili u ime apstrakcije. Hrišćani ratuju protiv Muslimana, Muslimani ratuju protiv Hindusa; ako upitaš: ‘Zašto’ – kažu ‘Boga’. Muslimanski Bog je apstrakcija, Hrišćanski Bog je apstrakcija, Hindusitički Bog je apstrakcija. Jedino božanstvenost postoji. I ubiješ Hindusa, ubiješ Muslimana, ubiješ Hrišćanina: ubijaš prave bogove u ime lažnih ideja; ubijaš prave osobe u ime teorije.

620b-Meditacija-Suma-ne-postoji-KabirKabir (1440—1518) kaže: To nije put – i nikoga neću pitati: ‘Gde je moja voljena?’ Voleću i naći ću svoju voljenu u voljenju. Neću pitati: ‘Gde je Bog? Šta je Bog’ i njegovu definiciju. Ne, počeću da volim – kroz ljubav će mi definicija doći. Razumevanje će doći kroz ljubav – ne kroz ideje, ne kroz mišljenje. To je put srca – početi voleti. A put uma je nastaviti misliti.

Ošo (prevod i obrada jogi Fabijan)