Ti si sudija „Strašnog suda“

Kategorija:

Meditacija-ProrocanstvoZanimanje za 2012. raste velikom brzinom i već je najtraženija reč na Internetu i prevazišla je i pornografiju; prvo život, pa onda seks, ha, ha, ha! Mada je bilo već puno „krajeva sveta“, ovaj što se već dešava ima u sebi tako puno „koincidencija“ i tako ubrzavajuću gustinu da ga već sve više i više ljudi oseća. Ovaj „smak sveta“ i jeste u osećaju, u doživljaju, u Svesnosti – gde sve i JESTE.

Ono što se dešava, što ekonomisti nazivaju „kriza“ i što mediji predstavljaju kao nešto loše i strašno, nije ciklične prirode nego – sistemske. Dakle, ne popravlja se i neće se popraviti. To je posledica promene kolektivne Svesnosti. Duhovni rast, buđenje sve većeg broja ljudi istovremeno znači smanjenje ega; buđenje i veličina ega su obrnuto srazmerni. Ego, u ovom tekstu, koristim u duhovnom a ne u psihološkom smislu i znači naše poistovećivanje sa telom, mislima i emocijama – što nije naša prava priroda i ta identifikacija je izvor seopšte patnje. Dakle, smanjenje ega se u ekonomiji odražava kao smanjenje tražnje; ukoliko, ne 1% svetske populacije, nego jedan promil populacije, kaže: „Ma, u redu je taj moj auto, ne treba mi novi“ ili „Pa, ova stara jakna je sasvim OK“ itd. (smanjeni ego), svetsku tržišnu ekonomiju se ne može spasiti. Niti je treba spašavati. Iza svih promena je ona ista Inteligencija i Energija, ona ista Svesnost, koja je i stvorila i održava celokupni Univerzum. U jednom od uvida koje sam imao pre nekoliko dana, jasno sam video da jedinka, osnovno živo biće koje će preživeti ili neće, koje je u pitanju i koje treba spašavati, je – Planeta a ne pojedinačni životi.

Meditacija-Prorocanstvo-UrusavanjePromene se dešavaju malo po malo, kao da nas Milost upozorava da se navikavamo na manje. „Manje je više“, rekao mi je jedan od „glasova“ (biće o „glasovima“ više reči kasnije). Sigurno je da se trebamo navikavati na manje. Mnogi će ostati bez posla, mnogi će morati da se presele u manji stan, u manji, grad, na selo… Ego, naravno, ovo ne voli ni da čuje, grozi se ovakvih predviđanja, kada je baš u sred planova za proširivanje, za nove investicije, nove nabavke (kao i uvek). Međutim, moraće da se navikava….

Ono što je većini ljudi nepojmljivo, naročito na Zapadu, je da Svest, Svesnost stvara spoljni svet. Na Zapadu većina ljudi celokupnu Stvarnost vidi samo izvan sebe, spolja i pita se: „Šta ima unutra nas?“ i odgovara: „Ništa. Samo neke misli“, ha, ha, ha!. Istovremeno, na Istoku većina misli i oseća da je spoljni svet iluzija, san i da je prava Stvarnost unutar nas.

Stvarnost nema nikakvu sadržinu i konačni cilj izvan onoga što je sadržina Svesnosti (individualne i kolektivne). To je opšte mesto svih duhovnih učenja svih tradicija čovečanstva, naročito njihovih mističnih delova. Uzgred, mistično je ono, koje zna, poima i doživljava da je Stvarnost beskrajno veća od onoga što ograničeni čovekov um može doseći i razumeti. Ljudski um je kao žabac koji živi u bunaru i misli da je to sve a niti zna niti je u stanju da zamisli okean. Dakle, Svest, duh prethodi materiji, Svest stvara svet. Ovakav svet je stvorila ovakva ego svesnost (sada ne možemo ulaziti u to zašto je to bilo potrebno). Te ogromne komplikovane društvene strukture, ogromne gradove, države, vojske, naoružanja i zagađenja. Drugačiji svet može stvoriti samo drugačija Svesnost. Samo viši oblici Svesnosti mogu stvoriti „Carstvo nebesko na zemlji“. „I vidjeh nebo novo i zemlju novu…“ (Otkrivenje Jovanovo, 21:1) – novo nebo (nova svesnost) će stvoriti novu zemlju.

Meditacija-Prorocanstvo-ApokalipsaAli da bi se stvorila nova zemlja, mora se srušiti stara i ukloniti ruševine. Čini mi se da će se to dešavati tako što će se prvo urušavati ogromne međudržavne strukture (Evropska unija i sl.) a potom, države i novac, svi ti najsuštinskiji izrazi ego svesnosti.

U romanu „Jedan i jedan su… jedanaest“, koji sam napisao pre petnaestak godina, junakinja Sofija kaže da je evolucija na telesnom nivou završena ali da se nastavlja na duhovnom planu; sada znam da je to bilo vrlo tačno i „vidovito“ i jasno vidim da se selekcija nastavlja i da će se ubrzano nastavljati kako se približavamo 2012. Selekcija se dešava i sve će se brže i više dešavati i to između svesnih i nesvesnih, prisutnih i odsutnih, probuđenih i uspavanih. Probuđeni, i oni koji se bude, su prilagođeni a oni izgubljeni u mislima i identifikovani sa njima su manje prilagođeni. Dok će prvima bivati sve lepše i lakše, drugima će biti sve teskobnije, brže i luđe i ti neprilagođeni će se samouništavati tražeći sve više i više mentalnih stimulansa; trebaće im sve više informacija, igrica, alkohola, droge, nasilja. Upadaće u sve teže i teže depresije, sa sve više patnje i samoubistava. Preživeće, ako i u „telesnoj“ evoluciji – prilagođeni.

Evolucija je, jednostavno, viša organizacija, rast od veće gustine ka manjoj; od materije ka duhu. Ali naša „materijalnost“ je uvek bila duhovnost/praznina; prostor unutar atoma je neopisivo velik, dva atoma se nikada ne sretnu. Mi smo praznina, duh. Mi smo duhovnost koja ima ljudski doživljaj/formu (a nismo ljudska forma koja ima duhovni doživljaj). To smo oduvek bili i to ćemo uvek biti. Mi smo zrak koji nikada nije bio odvojen od Izvora, od Svetlosti. Mi smo ta Svetlost.

Međutim, mi smo ta Svetlost samo dok smo prisutni, dok smo svesni, kada nismo „uspavani“, izgubljeni u mislima i emocijama koje ih prate. Svaki trenutak svesnosti nas beskrajno hrani i osnažuje i time najviše pomažemo i sebi, i bližnjima i Planeti. Istovremeno, vreme provedeno u unutrašnjem monologu, unutrašnjoj svađi i gunđanju, prošlosti (krivicama) i budućnosti (strahovi, želje) – je vreme provedeno u proizvodnji mentalnog zagađenja a koje proizvodi i stvara ovakav svet i spoljašnje zagađenje.

Svesnošću, prisutnošću, življenjem u Sadašnjem trenutku (a to nije danas, i ili ovaj sat, ili minut – nego trenutak, jedan za drugim), stvaramo novu Svesnost i novu zemlju.

O „glasovima“ koje čujem i ne znam kako drugačije da ih nazovem (ha, ha, ha, taj nije „sam“ – čuje neke glasove), i od kojih neke razumem a neke ne, sam pisao na mojoj stranici www.2012.rs i javljali su se i pre nego što sam i znao za fenomen 2012. Koga interesuje neka pogleda. Najinteresantniji „glas“ vezan za ovu temu je onaj iz sredine septembra ove godine koji je rekao: „Tihi će se spasti“. Odmah me je asocirao na reči Isusove „blago krotkima jer će naslediti zemlju“ (Jevanđelje po Mateju, 5:5).

A ko su ti „tihi“ i ti „krotki“? To su oni prisutni, svesni, budni. Ili si izgubljen/a u mislima ili si prisutan/a; ili si mrak ili si Svetlo.

A zašto bi Neko/Nešto spašavalo „tihe“ a ne-spašavalo (da ne kažem uništavalo) one sa larmom, zagađenjem u glavi? Zato što samo tihi stvaraju i održavaju novu Svesnost (novo Nebo) i svakim časom budnosti dolivaju „svetlost“ na Planetu i omogućavaju joj da preživi. Samo vreme provedeno u svesnosti je Život; razmišljanje o životu – nije. Samo je doživljaj življenje… Sve najlepše što nam se dogodilo i što nam se događa je uvek bilo u prisutnosti (od ljubavi do čokolade). Život je uvek SADA. Samo Život može spasiti Život.

Ovo sve, drugim rečima, znači da je svejedno kakve su tvoje misli; mišljenjem se ne može naći rešenje jer je sam proces pronalaženja rešenja (dakle, mišljenje) problem. „Ne može se neki problem rešiti onim istim umom koji ga je i stvorio“, veli Ajnštajn. Nikakvi komiteti za rešavanje svetske krize i globalnih zagađenja i čega-god-bilo ne može ništa da reši jer doprinosi još većoj i većoj količini mišljenja – stare svesnosti. Rešenje je viši stepen svesnosti. Pogledaj anketu na stranici 2012.rs i videćeš da je već preko 500 osoba (skoro 50%) reklo da misle da će 2012. biti prelaz na viši stepen duhovnosti. Znam da najveći broj ne zna šta je to viša svesnost, ali intuitivno oseća da razvoj ide u tom pravcu. U ovom proročanstvu ja se držim 2012.g. kao orijantacionog datuma i mislim da se ništa neće desiti nekog odreženog dana ili sata nego da je ovaj „kraj sveta“ proces koji je već u toku. Moguće je i da se u spoljnem svetu ništa vidljivo ni ne desi i da usled unutrašnje promene, svet počne „spontano“ da se menja nakon što je kritična masa dovoljno duhovno izrasla. Čini mi se da bi već 10% svesnih/probuđenih izmenili svet zauvek. Toliko je dovoljno da se stvori „carstvo nebesko na zemlji“ i novi čovek, koji ima telo bez bolesti i dušu bez bola.

A šta činiti? Da li sedeti i gledati kako se svet urušava, zagađuje i samouništava? Prvo se upitaj da li si bilo šta do sada učinio/la i videćeš (daleko najveći broj) da uglavnom brineš i besniš, dakle, doprinosiš održanju „stare“ svesnosti (nesvesnosti). Sve što je time postignuto su samo agitacija, dodatne misli i emocije, dodatno gorivo zagađenju i unutrašnjem i spoljašnjem. Upravo uvećavaš to što je i stvorilo svet kakav je. Pokušaj se, naprotiv, utišati. Pokušaj se ne pitati šta će biti, nego prihvatiti neizvesnost. Znam da se to umu čini kao predaja, ali to i jeste predaja ali predaja – uma. Time stvaraš prostor beskrajnoj Inteligenciji i Energiji samog Života da deluje. Utišaj um ili prisutnošću u svakodnevnim poslovima ili tehnikama koje se zovu meditacije (ili kako se već gde zovu) i to može lako naučiti svako. Isti efekat ima i molitva, ali jedino ako si prisutan/a dok moliš (ako lutaš za mislima od te molitve nema koristi). Takođe, u Tišinu nas uvode i stvaralačke i umetničke aktivnosti; pesma, ples, igra, slikanje itd. Tvoja, dakle, svrha i odgovornost je da budeš prisutan/a upravo u onome što činiš toga časa. Svet se može promeniti samo iznutra.

A ako smatraš da je potrebna i akcija, onda akcija mora ići iz prisutnosti, iz Tišine a ne iz uma, ne iz ega. Videćeš da iz unutrašnje prostranosti polaze blagoslovene akcije. Ta Tišina, Biće i Božansko u vama je jedno te isto. Ono zna tačno šta treba a šta ne treba činiti. Kako ćeš znati da li je odluka i akcija iz uma ili Bića? Tako štMeditacija-Prorocanstvo-Tisinao nakon odluke i/ili akcije iz uma sledi agitacija i nemir a iza odluke iz Bića sledi – mir. Ne upuštaj se akcije i organizacije koje su agresivne, besne, osvetničke, uznemirujuće jer tada radiš u korist svoje štete; doprinosiš rastu onoga što želiš da pobediš.

U viziji koju sam imao početkom oktobra video sam neko račvanje voda (činilo mi se kao da je Rišikeš, tamo gde planinska reka Gang postaje ravničarska reka), takvo račvanje gde je jedan krak reke ili vode nastavljao kao burna, zapenušana, mutna voda a drugi krak kao tiha, duboka, bistra voda. Vizija kao da govori da će se svet podeliti na nemirne i mirne, na odsutne i prisutne – nesvesne i svesne. Ove dve priložene fotografije predstavljaju mir (kako on stvarno izgleda) i „mir“ (kako ga um vidi). Ha, ha, ha! Pogledajte šta um kaže da bi trebalo učiniti da postigneš mir; užas živi; tako mir nikada ne može nastati. Zapamti te dve fotografije: to je tvoj izbor.

Dakle, ili je jedno ili je drugo. Nema treće.

Meditacija-Prorocanstvo-PeaceMoje je proročanstvo da će onima u umu bivati sve teže i teže i nepodnošljivije, sa sve većim haosom u glavi (od kojih će mnogi sami sebe ukloniti) a da će onima u Tišini biti sve lepše i lepše, sve tiše i blaženije. I jedni i drugi već osećaju poticaje i promene i prvi će birati sve jače stimulanse (sve više informacija, mentalnih zanimacija, agitacije, agresije, depresije…) a drugima će opstajanje u tišini biti sve lepše i lakše. Mogu to jasno da osetim jer obitavam na oba plana Postojanja, jer se krećem od jednog do drugog (od Ega do Bića).

Noć između dva dana Radionice „Patnja je izbor, Radost takođe“ čuo sam glas koji je rekao: „Dekart Tole“. Divno! Tako nešto dobro se nikada ne bih sam setio: Filozof Rene Dekart je rekao čuveno: „Mislim, dakle, postojim“ a duhovni učitelj Ekart Tole kaže: „Dogod si u mislima, ti ne postojiš“; „Glas“ je to spojio, to dvoje u jedno ime „Dekart Tole“, dakle, u ime i prezime tj. jednu osobu.

U nama je i jedno i drugo. Da li ćeš u pakao ili raj tvoj je izbor!

Ti ćeš biti sopstveni sudija „Strašnog suda“. Već jesi.