3. Kapalabati I

…koju je nauka tek otkrila

Da li ste znali da joga tehnika „glačanja lobanje“ zapravo ima doslovno, biološko značenje? Vekovima su jogiji praktikovali Kapalabhati pranajamu kako bi „razbistrili um“, a savremena neuronauka je tek nedavno otkrila tačan mehanizam koji stoji iza ovog drevnog znanja.

„Glačanje lobanje“ – Više od metafore

Naziv Kapalabhati potiče od sanskritskih reči kapala (lobanja) i bhati (sjaj, glačanje). Ovu tehniku, koja se izvodi kratkim, snažnim izdisajima iz stomaka i pasivnim udisajima, instruktori često prevode kao „dah sjajne lobanje“ ili „glačanje lobanje“. Dugo se smatralo da ova praksa osvežava um isključivo kroz pojačanu cirkulaciju krvi i oksigenaciju. Međutim, moderno otkriće jednog potpuno novog telesnog sistema pokazalo je da je Kapalabhati zapravo moćna mehanička pumpa za unutrašnje pranje mozga.

Polaznici mojih ranijih kurseva za joga trenere (i mnogobrojni vežbači) verovatno se sećaju da sam, objašnjavajući ovu tehniku, često govorio da ‘glačanje’ (bhati) suštinski znači dubinsko pranje, i da ovu pranajamu treba razumeti kao pravo ‘kupanje mozga’. Mnogi su tada mislili da koristim samo pesničku slobodu, ali savremena nauka sada bukvalno dokazuje ono što smo mi u praksi odavno znali.

Šta je glimfatički sistem?

Sve do 2012. godine, u medicini je postojala velika misterija: mozak troši četvrtinu energije celog tela i proizvodi mnogo metaboličkog otpada, ali u njemu ne postoji nijedan jedini limfni sud zadužen za čišćenje. Kako se onda mozak oslobađa toksina?

Tim neuronaučnika sa Univerziteta u Ročesteru, na čelu sa dr Maiken Nedergaard i dr Džefrijem Ilifom (Jeffrey Iliff), dao je revolucionaran odgovor avgusta 2012. godine otkrićem glimfatičkog sistema. Njihov sada već istorijski rad, objavljen u prestižnom časopisu Science Translational Medicine, pokazao je da se cerebrospinalna tečnost (likvor) pod visokim pritiskom ubrizgava duboko u moždano tkivo kroz minijaturne kanale (takozvane perivaskularne prostore).

Ova tečnost bukvalno ispira prostor između moždanih ćelija, sakupljajući nakupljene toksine i metabolički otpad (poput opasnog beta-amiloida), a zatim ih izbacuje u krvotok. Ovaj jedinstveni sistem „kanalizacije mozga“ najaktivniji je noću, tokom dubokog sna, kada se moždane ćelije fizički skupe i naprave prostor likvoru da nesmetano teče i obavi dubinsko čišćenje.

Kako Kapalabhati pokreće moždanu pumpu?

Za razliku od krvotoka koji ima srce, glimfatički sistem nema svoju pumpu. Njegov rad direktno zavisi od arterijskih pulsacija i promene pritiska pri disanju. Tu na scenu stupa drevna nauka pranajame.

Kada izvodite Kapalabhati:

  • Stvarate snažne oscilacije: Nagli, ritmični izdisaji iz stomaka menjaju pritisak u grudnom košu i abdomenu.
  • Aktivirate vaskularnu pumpu: Promena pritiska prenosi se duž tela i izaziva oštre oscilacije krvnog pritiska u mozgu.
  • Ispirate tkivo: Te pulsacije deluju kao pumpa visokog pritiska koja forsira likvor da uleti duboko u moždano tkivo, fizički „ispirajući“ i „glačajući“ vaše nervne puteve.

Prevencija iznutra: Alchajmer, demencija i moć „ispiranja“

Metabolički otpad koji naš mozak svakodnevno proizvodi nije samo bezazlena „prašina“. Nauka je potvrdila da se tu nalaze i izuzetno toksični proteini, poput beta-amiloida i tau proteina. Kada glimfatički sistem ne radi kako treba – usled starenja, hroničnog stresa, nedostatka sna ili fizičke neaktivnosti – ovi proteini se gomilaju i stvaraju plakove (lepljive naslage) između moždanih ćelija. Za pravilan položaj vrata i neometan protok likvora tokom sna, jastuk od heljde se pokazao kao anatomski najispravnije rešenje.

Upravo je to nakupljanje beta-amiloida glavni biološki uzrok neurodegenerativnih promena, demencije i Alchajmerove bolesti.

Mehaničko pokretanje cirkulacije cerebrospinalne tečnosti – bilo putem snažnih promena pritiska pri Kapalabhati disanju, bilo putem fizičkih vibracija poput Qigong „udaranja petama“ – deluje kao moćna unutrašnja prevencija. Redovnom praksom mi bukvalno aktiviramo tu „moždanu pumpu“ i ispiremo opasne proteine pre nego što stignu da se zalepe i oštete naše neurone. Umesto da čekamo posledice, mi svesno i aktivno održavamo mozak čistim.

Telo i mozak: Povezani sistem čišćenja

Interesantno je da glimfatički sistem ne radi potpuno izolovano od ostatka tela. Dok mozak koristi likvor za čišćenje unutrašnjih tkiva, periferija tela oslanja se na klasični limfni sistem. Otpadni produkti iz moždanog tkiva se na kraju dreniraju u duboke vratne limfne čvorove, čime se stvara jedinstvena mreža za detoksikaciju celog organizma. Posebno važnu ulogu u tom procesu ima Cisterna chyli, veliko limfno spremište u abdomenu, čiji se protok direktno stimuliše dubokim abdominalnim disanjem i pokretima dijafragme.

Zbog toga su tehnike poput Kapalabhati disanja, ali i specifične fizičke vežbe poput drevnog Qigong „udaranja petama“ (koje šalje mehaničke vibracije kroz ceo skelet), izuzetno efikasne. One istovremeno pokreću limfu u telu i stimulušu cirkulaciju likvora u mozgu, obezbeđujući sveobuhvatno čišćenje i prevenciju neurodegenerativnih oboljenja.

[Ovdje ubaciti ilustraciju: Limfni sistem sa srpskim nazivima]

 

Susret milenijumske prakse i moderne neuronauke

Jogiji pre više hiljada godina nisu imali mikroskope i magnetne rezonance da vide akvaporinske kanale u mozgu, ali su empirijski i kroz duboko samoposmatranje shvatili šta telu prija. Osetili su da specifičan ritam disanja bistri um, donosi sjaj i pere unutrašnjost lobanje.

 

Savremena neuronauka nam je pre nešto više od desetak godina konačno dala rečnik da objasnimo ono što praktikanti joge širom sveta, nakon samo nekoliko ciklusa disanja, nepogrešivo osećaju: Kapalabhati je pravo, biološko ispiranje mozga.

 

Jogi Fabijan